o psima

U pojašnjenju prirode i karaktera hrtova često se spominje i njihova inteligencija. Naime, vlada mišljenje onih koji inače malo znaju o njima da su to vrlo čudni i neinteligentni psi, a ponekad se čuje mišljenje da su glupi i beskorisni.

Govoreći o inteligenciji hrtova, ne smije se izgubiti iz vida da hrtovi kasno sazrjevaju i fizički i mentalno. Hrt je naime, potpuno fizički i psihički razvijen tek sa oko 3 god. starosti. Zato njihov neobičan karakter i njihovu izraženu individualnost ne smijemo spajati sa neinteligencijom, već to moramo sagledati malo šire. Ne smijemo izgubiti iz vida ni to koliko su hrtovi kao rasa stari i čemu su služili.

Poznato je da su hrtovi jedna od najstarijih rasa. Postoje pouzdani podaci da su oni kao posebna rasa uzgajani još prije oko 4500 god. prije nove ere. Pećinski crteži iz ovog doba, u Afganistanu, u pećinama u oblasti Balkh, prikazuju lov ljudi u kome su im pomoćnici psi, veoma nalik današnjim hrtovima. Isto tako, rana egipatska civilizacija ima crteže na kojima su prikazani psi sa uspravnim ušima, danas poznati kao faraonski hrt [pas], ili sadašnji sicilijanski i portugalski hrt. S druge strane, postoji legenda da je Noe, upravo hrtove ukrcao na svoju čuvenu barku i da su tako ovi psi preživjeli biblijski potop. Persijskog hrta - salukija, muslimani smatraju svetim darom Alaha. Teorija najbliža istini je da su se preci hrtova razvili u oblasti današnje Etiopije i da su se odatle raširili prema sjeveru Afrike, pa onda prema Aziji i Europi. Usput je došlo do miješanja sa lokalnim psima i tako su nastale današnje rase hrtova, svaka izuzetno prilagođena sredini u kojoj je nastala. Hrtovi nikada nisu bili kućni psi za zabavu ili klasični psi čuvari. Njihova jedina namjena bio je i ostao samo lov. I to lov odličnim vidom i njihovom izuzetnom brzinom. Oni od svih rasa imaju najslabiji njuh, ali zato imaju najbolji vid i najveću brzinu. Oni su jedna od rijetkih rasa koja bi se u potpunosti mogla brinuti sama o sebi, slobodna u prirodi i da preživi bez pomoći čovijeka.

U sjevernom djelu Afrike, odakle su današnji azawak i slugi, to su divlji i nikad ukročeni civilizacijom Tuarezi i slična arapska plemena. U Aziji, u oblasti današnjeg Irana, Iraka i Afganistana, odakle su saluki i afganistanski hrt. Ičući postepeno od Afrike prema sjeveru Europe do Velike Britanije, nailazimo na rase hrtova koje su nešto blažeg, mirnijeg temperamenta, kao i sami narodi koji tamo žive. Engleski mali i veliki hrt, kao i škotski jelenji hrt, imaju od svih hrtova najmirniji temperament, ali su ipak po svojoj prirodi pravi hrtovi. Karakter i kultura samog naroda ima ogroman uticaj na prirodu rase koju su ti narodi stvarali.

Afričke i azijske rase hrtova, u uspoređivanju sa ostalim hrtovima imaju najviše izraženu dozu individualnosti. Oni su živjeli pored čovijeka i pomagali mu u lovu ali se čovijek rijetko brinuo o njihovoj ishrani, već su se oni sami morali snači ili zadovoljiti oskudnim ostacima lova. Hrtovi su dakle takvi, već nekoliko tisuća godina, a mi pokušavamo posljednjih 150-200 godina, koliko moderni svijet poznaje afričke i azijske hrtove[npr. avganistanski hrt je tek krajem 19. vijeka stigao u Europu, nesvijesno ili svijesno ugušimo njihov atavizam nezavisnog lovca i da od njih napravimo ono što oni u svojoj suštini nisu - klasični kućni psi.

Nije potrebno da svi ljudi vole hrtove - to je i nenormalno, ali bi oni ljudi kojima se ovi psi sviđaju po svojoj čudi, morali shvatiti pravilno njihovu psihu da bi im druženje sa njima bilo što ugodnije. Ne treba zaboraviti da hrt nikada neće biti ponizan rob. Iako je razumjeo datu naredbu, on je neće uvijek pokorno izvršiti. Onaj tko želi imati ovog psa, mora shvatiti i razumijeti da hrt ima svoju jako izraženu ličnost i nezavistan karakter. Tko ovo shvati i pravilno razumije, može biti ne apsolutni vlasnik hrta, već njegov dobar prijatelj i obožavatelj.

U sjevernoj Africi, djelovima Sredozemlja, Azije i Rusije, hrtovi se još uvijek koriste za lov na sve vrste divljači, osim ptica. U ostalim dijlovima svijeta, oni svoj nagon za lovom i trčanjem mogu zadovoljiti na trkalištima za hrtove – kinodromima. Na žalost na Balkanu, o kinodromima vlasnici hrtova mogu samo još uvijek maštati. Inače hrtovi su između ostalog i izuzetni izložbeni psi. Veoma dobro se prikazuju u izložbenim ringovima i mogu dugo pozirati. U stanu i dvorištu su veoma mirni, a svoju pravu prirodu pokazuju slobodni na otvorenom prostoru. Vlasnici bi trebali svoje pse puštati slobodne na površinama gdje ne postoji mogućnost da pas zbog svoje velike brzine nastrada u gradskoj gužvi. Čak iako odluta i nema ga nekoliko sati [što uopčte nije ugodno], savijet je vlasnicima da ostanu na mijestu odakle je pas otišao, jer će se on zbog svoje izuzetne moći orijentacije vratiti na mijesto gde je ostavio vlasnika.

Ako volite psa koji će se pokoravati vašem pucketanju prstiju, bez i da izgovorite zapovijed, nemojte nikada izabrati hrta, bit će te nesretni i vi i pas. Ali, ako ste čovijek slobodnog duha, pomalo luckast, nezavistan i širok u shvačanjima – izaberite bilo kojeg hrta. Dobit ćete psa izuzetne ljepote i elegancije, sa kojim vam druženje nikada neće biti dosadno i sa kojim će vam svaki dan biti stvarno “novi dan”.